Često postavljana pitanja o Uredbi (EU) 2023/1230 o strojevima

Ne, i važno je to jasno reći: „Passeport Machine” naziv je naše usluge, a ne dokumenta koji Uredba zahtijeva. Ono što Uredba propisuje konkretni su dokumenti: tehnička dokumentacija iz Priloga IV., upute za uporabu iz članka 10. stavka 7., EU izjava o sukladnosti iz Priloga V., označivanje i čuvanje svega toga tijekom deset godina. Naša putovnica objedinjuje te dokumente oko identificiranog stroja, zajedno s njegovim zapisnikom o ispitivanju i praćenjem normi. To nije dodatna obveza: to je naš način da postojeće obveze učinimo primjenjivima u praksi. Nitko vam ne može prigovoriti što nemate „putovnicu stroja”; no mogu vam prigovoriti ako ne predočite svoju tehničku dokumentaciju.

20. siječnja 2027. Tekst objavljen u SL L 165 od 29. lipnja 2023. doista je navodio „14. siječnja 2027.” u članku 54. drugom stavku. Ispravak objavljen u SL L 169 od 4. srpnja 2023., stranica 35. zamijenio ga je s „20. siječnja 2027.”: njegove točke 5., 6. i 10. ispravljaju članak 51. stavak 2., članak 52. stavak 1. i članak 54. Ta se zamka i danas može provjeriti: neispravljena HTML verzija na EUR-Lexu i dalje prikazuje „14. siječnja 2027.”, dok pročišćeni tekst nosi oznaku ispravka i datum 20. Mjerodavan je ispravljeni datum.

Nema ga za nova stavljanja na tržište. Članak 54. čini Uredbu primjenjivom od 20. siječnja 2027., a članak 51. stavak 2. stavlja izvan snage Direktivu 2006/42/EZ s učinkom od istog tog datuma: ne postoji razdoblje u kojem se proizvođač može odlučiti za jedan od ta dva teksta. Jedina prilagodba jest članak 52. stavak 1., koji se razmatra u nastavku. S druge strane, nekoliko se odredaba već primjenjivalo i ranije: članci od 26. do 42. o prijavi tijela za ocjenjivanje sukladnosti od 20. siječnja 2024.; članak 6. stavak 7. te članci 48. i 52. od 19. srpnja 2023. Članak 50. stavak 1. o sankcijama primjenjuje se od 20. listopada 2026.: to je najraniji rok u rasporedu.

Ne. Članak 10. stavak 1. nameće obveze proizvođačima „stavljanja stroja ili srodnog proizvoda na tržište ili njegova puštanja u uporabu” stroj, a članak 3. točka 12. definira stavljanje na tržište kao prvo stavljanje na raspolaganje na tržištu Unije. Na stroj koji je već stavljen na tržište prije 20. siječnja 2027. i dalje se primjenjuje Direktiva 2006/42/EZ, što potvrđuje i članak 52. stavak 1. U praksi vrijede dvije ograde. Znatna preinaka ponovno otvara postupak i njezinog autora čini proizvođačem (članak 3. točka 16. i članak 18.). Osim toga, obveze poslodavca vezane uz njegov strojni park — provjere, osposobljavanje, održavanje u ispravnom stanju — proizlaze iz drugog propisa i ostaju na snazi: članak 5. usto izričito pridržava pravo državama članicama da utvrde zahtjeve za postavljanje i uporabu.

Potrebno je razlikovati dvije situacije koje se u praksi često miješaju. Članak 52. stavak 1. štiti proizvode „koji su stavljeni na tržište” u skladu s Direktivom prije 20. siječnja 2027.; a članak 3. točka 12. definira stavljanje na tržište kao prvo stavljanje na raspolaganje. Stroj koji se na taj datum još nalazi u vašem proizvođačkom skladištu stoga nije stavljen na tržište, neovisno o godini proizvodnje; primjerak koji je već isporučen distributeru jest stavljen na tržište i može se nastaviti stavljati na raspolaganje na temelju Direktive. Mjerodavan je datum prve isporuke, a ne datum proizvodnje ili izdavanja računa krajnjem kupcu. Uredba ne propisuje posebnu vrstu dokaza: sljedivost tog datuma dokumentira se od stroja do stroja, putem dostavnice ili ugovora.

Uredba ne sadrži posebne odredbe namijenjene rabljenim strojevima: taj se izraz pojavljuje samo u uvodnoj izjavi 10., koja se odnosi na proizvode „nove ili rabljene” uvezene iz treće zemlje. Pravna kvalifikacija stoga se temelji na stavljanju na tržište (članak 3. točke 11. i 12.). Rabljeni stroj koji se preprodaje unutar Unije već je stavljen na tržište: ne ulazi u područje primjene Uredbe, uz trajnu ogradu znatne preinake (članak 18.). S druge strane, rabljeni stroj uvezen iz treće zemlje prvi se put stavlja na tržište Unije: onaj tko ga uvodi uvoznik je u smislu članka 3. točke 20. i snosi obveze iz članka 13., čiji stavak 2. pretpostavlja tehničku dokumentaciju i označivanje koje je izradio proizvođač. Prepoznata točka nesigurnosti: Uredba ne rješava slučaj izvornog proizvođača koji više ne postoji; u praksi članak 17. pretvara uvoznika u proizvođača čim proizvod stavi na tržište pod vlastitim imenom.

Članak 2. stavak 1. određuje obuhvat: strojeve, djelomično dovršene strojeve i pet skupina srodnih proizvoda — izmjenjivu opremu, sigurnosne komponente, pribor za dizanje, lance, užad i trake, zamjenjive mehaničke prijenosne uređaje. Članak 2. stavak 2. zatim navodi sedamnaest izuzeća, od točke (a) do točke (q). Među najvažnijima za poznavanje su: sigurnosne komponente koje isporučuje proizvođač stroja kao rezervne dijelove za zamjenu identičnih komponenti; oružje; prijevozna sredstva zračnim, vodenim ili željezničkim prometom, osim strojeva postavljenih na njih; vozila obuhvaćena područjem primjene uredaba (EU) 2018/858, 168/2013 i 167/2013, osim strojeva postavljenih na njih; pomorski brodovi i pokretne odobalne jedinice; strojevi namijenjeni za vojne ili policijske svrhe; rudarska dizala; te određeni električni i elektronički proizvodi obuhvaćeni direktivama 2014/35/EU ili 2014/53/EU — osobito kućanski aparati, audio-vizualna oprema i oprema informacijske tehnologije —, ali ne i strojevi za aditivnu proizvodnju za izradu trodimenzionalnih proizvoda, koji su izričito izuzeti.

Prilog IV. dio A navodi petnaest elemenata, od točke (a) do točke (o). Osnova je poznata: cjelovit opis i predviđena uporaba, dokumentacija o procjeni rizika s popisom primjenjivih bitnih zahtjeva i opisom zaštitnih mjera, nacrti i sheme s potrebnim objašnjenjima, izvješća i rezultati proračuna i ispitivanja, sredstva koja se primjenjuju tijekom proizvodnje, primjerak uputa za uporabu. Dvije su točke specifične za Uredbu i nedostaju u većini dokumentacija naslijeđenih iz Direktive: točka (m), koja predviđa stavljanje na raspolaganje izvornog koda ili programske logike softvera povezanog sa sigurnošću na obrazloženi zahtjev nacionalnog tijela; te točka (n), koja za strojeve pogonjene senzorima, daljinski upravljane ili autonomne strojeve čijim se operacijama povezanima sa sigurnošću upravlja na temelju senzorskih podataka zahtijeva opis općih značajki, mogućnosti, ograničenja, podataka te procesa razvoja, ispitivanja i provjere valjanosti. Naposljetku, točka (e) zahtijeva da se u slučaju djelomične primjene norme navede koji su dijelovi primijenjeni.

Najmanje deset godina. Članak 10. stavak 3. obvezuje na čuvanje tehničke dokumentacije i EU izjave o sukladnosti na raspolaganju tijelima za nadzor tržišta najmanje deset godina nakon stavljanja na tržište ili puštanja u uporabu. Članak 19. stavak 2. dodaje zasebnu i često zaboravljenu obvezu: čuvanje najmanje deset godina identiteta gospodarskog subjekta koji vam je isporučio proizvod i onoga kojem ste ga vi isporučili. Ako se EU izjava dostavlja u digitalnom obliku, članak 10. stavak 8. drugi podstavak zahtijeva da ostane dostupna na internetu tijekom cjelokupnog očekivanog radnog vijeka i u svakom slučaju najmanje deset godina. Ovlašteni zastupnik iste dokumente drži na raspolaganju (članak 12. stavak 2. točka (a)), no njegov mandat nikada ne može obuhvatiti izradu tehničke dokumentacije niti obvezu projektiranja iz članka 10. stavka 1.

To u potpunosti ovisi o Prilogu I., a odgovor se promijenio u odnosu na Direktivu. Postoje tri slučaja. Ako kategorija nije navedena u Prilogu I., primjenjuje se unutarnja kontrola proizvodnje — modul A, Prilog VI. — bez prijavljenog tijela (članak 25. stavak 4.). Ako je navedena u Prilogu I. dijelu B, modul A moguć je samo pod uvjetom da je stroj projektiran i proizveden u skladu s usklađenim normama ili zajedničkim specifikacijama specifičnima za tu kategoriju koje obuhvaćaju sve relevantne bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve; u suprotnom, članak 25. stavak 3. treći podstavak upućuje na EU ispitivanje tipa praćeno modulom C, modul H ili modul G. Ako je navedena u Prilogu I. dijelu A, modul A isključen je u svim okolnostima: članak 25. stavak 2. dopušta samo tri postupka, sve uz sudjelovanje prijavljenog tijela.

Članak 21. stavak 1. utvrđuje njezinu svrhu: njome se potvrđuje da je dokazano ispunjavanje primjenjivih bitnih zahtjeva iz Priloga III. Stavak 2. propisuje njezin oblik: tipski predložak iz dijela A Priloga V., dopunjen elementima navedenima u primijenjenom modulu (prilozi VI., VIII., IX. ili X.), koji se stalno ažurira i prevodi na jezik ili jezike koje zahtijeva država članica u kojoj se stroj stavlja na tržište, stavlja na raspolaganje na tržištu ili pušta u uporabu. Stavak 3. nalaže jedinstvenu izjavu kada je zahtijeva više akata Unije, uz navođenje tih akata i njihovih upućivanja na objavu. Stavak 4. najkraći je, ali ima najveću težinu: sastavljanjem izjave proizvođač preuzima odgovornost za sukladnost. Može biti u digitalnom obliku: članak 10. stavak 8. dopušta navođenje internetske adrese ili strojno čitljivog koda u uputama za uporabu, pod uvjetom da izjava ostane dostupna najmanje deset godina.

Članak 24. stavak 1. zahtijeva vidljivu, čitljivu i neizbrisivu oznaku na stroju; ambalaža i popratni dokumenti dopušteni su samo ako to nije moguće ili nije opravdano s obzirom na prirodu stroja. Stavak 2. utvrđuje trenutak: prije stavljanja na tržište ili puštanja u uporabu. Stavak 3. dodaje identifikacijski broj prijavljenog tijela kada primijenjeni postupak zahtijeva njegovo sudjelovanje, odnosno u slučajevima iz članka 25. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) te članka 25. stavka 3. točaka (b), (c) i (d). Opća načela ostaju ona iz članka 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008, na koju upućuje članak 23. Tome se pridodaju identifikacijske oznake iz članka 10. stavka 5. — oznaka modela, serije ili tipa, godina proizvodnje, broj serije ili serijski broj —, podaci za kontakt proizvođača s jedinstvenom točkom kontakta (članak 10. stavak 6.) te označivanje propisano u odjeljku 1.7.3. Priloga III.

Vi. Članak 3. točka 18. podtočka (a) definira proizvođača kao svaku osobu koja proizvodi proizvode ili za koju se ti proizvodi projektiraju ili proizvode te ih stavlja na tržište pod svojim imenom ili zaštitnim znakom. Podugovaranje projektiranja stoga ne prenosi nikakvu zakonsku obvezu: tehnička dokumentacija, EU izjava i označivanje ostaju vaši, a članak 12. stavak 1. drugi podstavak čak isključuje sastavljanje tehničke dokumentacije i obvezu projektiranja iz članka 10. stavka 1. iz ovlaštenja ovlaštenog zastupnika. Ono o čemu se pregovara jest ugovor: koje rezultate tehnički ured isporučuje — izračune, izvješća o ispitivanju, sheme i, prema potrebi, izvorni kod ili programsku logiku sigurnosnog softvera propisane u dijelu A točki (m) Priloga IV. —, u kojem formatu i s kojom obvezom dostupnosti tijekom deset godina iz članka 10. stavka 3.

Da, i bez ikakvih olakotnih okolnosti. Članak 3. točka 18. podtočka (b) definira proizvođača kao svaku osobu koja proizvodi proizvode obuhvaćene područjem primjene Uredbe i pušta ih u uporabu za vlastitu uporabu. Poseban stroj koji je sastavio odjel za tehnologiju, ispitni stol ili interno sastavljena linija stoga podliježu tekstu jednako kao i prodani stroj: procjena rizika u skladu s dijelom B Priloga III., tehnička dokumentacija iz dijela A Priloga IV., postupak ocjenjivanja iz članka 25., a zatim EU izjava i oznaka CE na temelju članka 10. stavka 2. Ne postoji nikakvo izuzeće za internu uporabu. Iznimka iz članka 18. trećeg podstavka odnosi se samo na neprofesionalnog korisnika koji preinačuje vlastiti stroj, a ne na proizvodnju.

Dva nova zahtjeva u Prilogu III. i dva načina pretpostavke sukladnosti. Odjeljak 1.1.9., „Zaštita od zloporabe”, zahtijeva da povezivanje s drugim uređajem, uključujući na daljinu, ne dovede do opasnih situacija; da hardver i softver ključni za sukladnost budu identificirani i zaštićeni od slučajne ili namjerne zlouporabe; da stroj prikuplja dokaze o svakoj zakonitoj ili nezakonitoj intervenciji; te da u svakom trenutku može na lako dostupan način pružiti informacije o instaliranom softveru koji mu je potreban za siguran rad. Odjeljak 1.2.1. proširuje pouzdanost kontrolnih sustava na „razumno predvidive zlonamjerne pokušaje trećih strana”, ograničava radnje strojeva s ponašanjem koje se samo razvija na njihovu definiranu zadaću i područje kretanja te postavlja dva roka: jednu godinu za čuvanje podataka o postupku donošenja odluka (strojevi s ponašanjem koje se samo razvija) i pet godina za zapisnik o intervencijama i učitanim verzijama sigurnosnog softvera (svi kontrolni sustavi). U pogledu pretpostavke sukladnosti, članak 20. stavak 9. priznaje certifikate izdane u okviru sustava kibernetičke sigurnosti na temelju Uredbe (EU) 2019/881 za ta dva odjeljka; a Uredba (EU) 2026/1744 od 8. srpnja 2026. u svojem članku 3. zadužuje Komisiju da Prilogu III. doda zahtjeve koji preuzimaju one iz Akta o umjetnoj inteligenciji putem delegiranih akata koji se primjenjuju najkasnije od 2. kolovoza 2028.

Članak 3. točka 16. utvrđuje tri kumulativna uvjeta i konačnu alternativu koju gotovo nitko ne spominje. Preinaka se izvodi fizičkim ili digitalnim putem nakon stavljanja na tržište ili puštanja u uporabu; proizvođač je nije predvidio ili planirao; utječe na sigurnost stvaranjem nove opasnosti ili povećanjem postojećeg rizika. Osim toga, potrebno je i da zahtijeva ili a) ugradnju dodatnih štitnika ili zaštitnih uređaja čija obrada zahtijeva preinaku postojećeg sustava za kontrolu sigurnosti, ili b) primjenu dodatnih zaštitnih mjera kako bi se osigurala stabilnost ili mehanička čvrstoća. Bez ovog posljednjeg dijela uvjeti nisu ispunjeni. Vodič za retrofit detaljno razrađuje tablicu procjene.

Članak 18. prvi podstavak smatra proizvođačem fizičku ili pravnu osobu koja provede znatnu preinaku i podvrgava je obvezama iz članka 10. Opseg je precizniji nego što se misli: ako preinaka utječe na sigurnost samo jednog stroja koji čini dio sklopa strojeva, obveze se odnose samo na taj zahvaćeni stroj, kako je dokazano u procjeni rizika. Drugi podstavak dodaje dvije posebne obveze: izjaviti na vlastitu isključivu odgovornost da je stroj sukladan i provesti postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 25. stavaka 2., 3. i 4. Drugim riječima, opseg se može braniti, ali isključivo na temelju pisane procjene rizika, što prebacuje teret dokazivanja u slučaju inspekcijskog nadzora.

Samo neprofesionalni korisnik izbjegava tu kvalifikaciju. Članak 18. treći podstavak propisuje da se neprofesionalni korisnik koji provede znatnu preinaku svojeg stroja za vlastitu uporabu ne smatra proizvođačem i ne podliježe obvezama iz članka 10. Međutim, članak 3. točka 36. definira profesionalnog korisnika kao fizičku ili pravnu osobu koja upotrebljava stroj ili rukuje njime tijekom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti ili rada. Posljedica je jasna: tvrtka koja znatno preinači vlastiti stroj za vlastitu proizvodnju, a da ga nikada ne proda, ne uživa nikakvo izuzeće. Ona je proizvođač na temelju članka 18., sa svom tehničkom dokumentacijom i izjavom koju to podrazumijeva.

Ne, pod uvjetom da je zamjena predviđena od strane proizvođača i da ne mijenja ništa u pogledu sigurnosti: članak 3. točka 16. zahtijeva preinaku koju proizvođač nije predvidio ili planirao, i učinak na sigurnost, i potrebu za dodatnim zaštitnim mjerama. Uredba ide korak dalje u jednom specifičnom slučaju: članak 2. stavak 2. točka (a) isključuje iz svojeg područja primjene sigurnosne komponente namijenjene za uporabu kao rezervni dijelovi za zamjenu identičnih komponenti koje isporučuje proizvođač stroja. Ipak, korisno je u pisanom obliku zabilježiti da je to pitanje razmotreno. Rizik ne predstavlja održavanje, već nedostatak traga onog dana kada inspekcija ili nesreća postave pitanje na temelju čega se smatralo da preinaka nije znatna.

Uredba ne propisuje nikakav obrazac; to treba jasno reći i ne vjerovati nikome tko tvrdi suprotno. Umjesto toga, propisuje rezultat. Članak 18. prvi podstavak određuje opseg obveza „kako je utvrđeno u procjeni rizika”. A Prilog III. dio B točka 1. opisuje očekivani postupak: utvrditi ograničenja stroja, uključujući razumno predvidivu nepravilnu uporabu; identificirati opasnosti i opasne situacije; procijeniti, a zatim vrednovati rizike; naposljetku, smanjiti ih prema redoslijedu prvenstva iz odjeljka 1.1.2. točke (b). Korisna procjena stoga obuhvaća opis preinake, kriterije iz članka 3. točke 16. ispitane jedan po jedan — uključujući alternativu a) ili b) —, obrazloženi zaključak, datum i potpisnika. Ako je zaključak „znatna”, izrađuje se tehnička dokumentacija iz dijela A Priloga IV.; u suprotnom, potpisana tablica dokaz je da je pitanje riješeno.

Da, i tekst to izričito navodi: članak 3. točka 16. odnosi se na preinake provedene „fizičkim ili digitalnim sredstvima”. Kriteriji ostaju isti, što pruža jasnu granicu: ažuriranje koje je proizvođač predvidio i planirao u svojoj početnoj procjeni ne ispunjava prvi kriterij; preinaka sigurnosne logike koju je izradio integrator, a koja zahtijeva nove štitnike i preinaku sustava za kontrolu sigurnosti, ispunjava ih sve. Pitanje uostalom nadilazi samu Uredbu o strojevima: Direktiva (EU) 2024/2853 o odgovornosti za neispravne proizvode u svojem članku 8. stavku 2. smatra proizvođačem proizvoda svaku osobu koja znatno preinači proizvod izvan kontrole proizvođača te ga zatim stavi na tržište ili pusti u uporabu.

Članak 3. točka 20. definira uvoznika kao osobu s poslovnim nastanom u Uniji koja na tržište Unije stavlja proizvod iz treće zemlje; u vezi s člankom 3. točkom 12., to se odnosi na onoga tko ga stavlja na tržište, a ne na onoga tko ga poslije preprodaje. Potonji je distributer u smislu članka 3. točke 21.: svaka osoba u lancu opskrbe, osim proizvođača ili uvoznika, koja proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu. Distributer ima vlastiti popis provjera u članku 15. stavku 2.: nosi li stroj oznaku CE; je li priložena EU izjava iz članka 10. stavka 8.; jesu li priložene upute za uporabu i informacije iz članka 10. stavka 7. na jeziku koji korisnici mogu lako razumjeti, kako je odredila država članica u kojoj se stroj stavlja na raspolaganje na tržištu; te jesu li proizvođač i uvoznik ispunili zahtjeve iz članka 10. stavaka 5. i 6. odnosno članka 13. stavka 3. Članak 15. stavak 1. sažima temeljno načelo: djelovati s dužnom pažnjom s obzirom na zahtjeve Uredbe.

Članak 13. stavak 2. prvi podstavak navodi četiri provjere, ni više ni manje: da je proizvođač proveo odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti iz članka 25.; da je proizvođač sastavio tehničku dokumentaciju iz dijela A Priloga IV.; da stroj ima oznaku CE iz članka 23. te da su mu priloženi traženi dokumenti; i da je proizvođač poštovao članak 10. stavke 5., 6. i 8. Tome se dodaju tri vlastite obveze: osigurati da su stroju priložene upute za uporabu i informacije iz članka 10. stavka 7. (stavak 4.); navesti vlastito ime i podatke za kontakt na stroju ili, ako to nije moguće, na ambalaži ili u dokumentu priloženom stroju (stavak 3.); te osigurati da uvjeti skladištenja i prijevoza ne ugrožavaju sukladnost dok je proizvod pod njihovom odgovornošću (stavak 5.). Stavak 1. stane u jednu rečenicu: uvoznici stavljaju na tržište samo sukladne strojeve.

Mora je moći staviti na raspolaganje, što nije isto. Članak 13. stavak 8. prvi podstavak zahtijeva da najmanje deset godina nakon stavljanja na tržište drži na raspolaganju nadležnim tijelima primjerak EU izjave o sukladnosti i osigura da se tim tijelima na zahtjev može staviti na raspolaganje tehnička dokumentacija. Razlika je ugovorne prirode: dokumentacija može ostati u rukama proizvođača, ali uvoznik jamči njezino predočenje, što podrazumijeva pisanu, pravno obvezujuću obvezu i adresu koja odgovara na zahtjeve. Drugi podstavak proširuje istu logiku na izvorni kod ili programsku logiku, koji se stavljaju na raspolaganje na obrazloženi zahtjev nacionalnog tijela kada je to potrebno radi provjere sukladnosti sa zahtjevima iz Priloga III.

Uvoznik, duž cijelog lanca iz članka 13., pri čemu nijedna njegova obveza nije uvjetovana suradnjom proizvođača. Ako proizvođač nije sastavio tehničku dokumentaciju iz dijela A Priloga IV., članak 13. stavak 2. izričito zabranjuje stavljanje na tržište: ne postoji mogućnost da se najprije proda, a naknadno uskladi. Nakon što je proizvod stavljen na tržište, članak 13. stavak 7. obvezuje na hitno poduzimanje korektivnih radnji, povlačenje ili opoziv, a kada stroj predstavlja rizik, na hitno obavješćivanje nadležnih nacionalnih tijela pogođenih država članica. Proizvođač sa sjedištem izvan Unije može imenovati ovlaštenog zastupnika (članak 12.), no članak 12. stavak 1. drugi podstavak izričito isključuje iz ovlaštenja sastavljanje tehničke dokumentacije i obvezu projektiranja iz članka 10. stavka 1.: dokumentaciju i dalje netko mora izraditi, a taj netko snosi rizik.

Ne, i to je najizvjesniji spor u narednim godinama. Oznaka CE nije ništa drugo nego navod samog proizvođača (članak 3. točka 25.); članak 13. stavak 2. obvezuje uvoznika da provjeri je li mjerodavni postupak doista proveden i postoji li dokumentacija. Dvije točke zahtijevaju poseban oprez kod uvezenih robotskih ćelija i sigurnosne opreme. S jedne strane, dio A Priloga I. točke 5. i 6. odnosi se na sigurnosne komponente i strojeve čiji ugrađeni sustavi imaju ponašanje koje se potpuno ili djelomično samo razvija uz primjenu pristupa strojnog učenja kojima se osiguravaju sigurnosne funkcije: za njih članak 25. stavak 2. zatvara modul A i sudjelovanje prijavljenog tijela je obvezno. S druge strane, dio B Priloga I. točka 15. odnosi se na zaštitne uređaje namijenjene otkrivanju prisutnosti osoba — svjetlosne zavjese, laserske skenere —, za koje modul A pretpostavlja usklađene norme koje pokrivaju sve mjerodavne zahtjeve. Pogledajte odjeljak s normama: na ovoj konkretnoj točki situacija nije teorijska.

Postajete proizvođač. Članak 17. je izričit: uvoznik ili distributer smatra se proizvođačem i podliježe obvezama iz članaka 10. i 11. kada stavlja proizvod na tržište pod svojim imenom ili trgovačkim znakom ili ako preinači proizvod koji je već stavljen na tržište na takav način da to može utjecati na sukladnost s primjenjivim zahtjevima. Prag ovog drugog slučaja znatno je niži od znatne preinake iz članka 3. točke 16.: dovoljno je da sukladnost može biti narušena, bez potrebe za dokazivanjem nove opasnosti ili novih zaštitnih mjera. Ponovno označavanje vlastitim žigom stoga nije neutralna komercijalna radnja: ono prenosi tehničku dokumentaciju, EU izjavu, označavanje i odgovornost iz članka 21. stavka 4.

U načelu ne. Članak 10. stavak 7. prvi podstavak propisuje da „Upute mogu biti u digitalnom obliku”. No ostaju dvije obvezne ograde, i upravo one stvaraju poteškoće. Prvo, ako korisnik to zatraži u trenutku kupnje, proizvođač besplatno osigurava upute za uporabu u papirnatom obliku u roku od najviše mjesec dana (treći podstavak). Drugo, za strojeve namijenjene neprofesionalnim korisnicima — ili koji se u razumno predvidivim uvjetima mogu koristiti i od njihove strane, čak i ako im nisu namijenjeni —, sigurnosne informacije bitne za puštanje u uporabu i sigurnu uporabu daju se u papirnatom obliku (četvrti podstavak). Vodič za digitalne upute za uporabu detaljno opisuje njihovu praktičnu primjenu.

Članak 10. stavak 7. drugi podstavak navodi ih redom. a) Proizvođač navodi na stroju — ili, ako to nije moguće, na njegovoj ambalaži ili u popratnom dokumentu — način pristupa digitalnim uputama. b) Nudi ih u formatu koji korisniku omogućuje da ih ispiše, preuzme i pohrani na elektronički uređaj kako bi im mogao pristupiti u svakom trenutku, „osobito kad se stroj ili srodni proizvod pokvari”; ovaj se zahtjev primjenjuje i kada su upute ugrađene u softver stroja. c) Čini ih dostupnima na internetu tijekom očekivanog radnog vijeka stroja te najmanje deset godina nakon stavljanja na tržište. Radni vijek definiran je u članku 3. točki 34. i traje do trenutka kada se stroj rashoduje, uključujući faze rastavljanja i zbrinjavanja u otpad.

Od zahtjeva, a taj zahtjev mora biti podnesen „u trenutku kupnje” (članak 10. stavak 7. treći podstavak). Tekst stoga ne stvara trajno pravo na papirnati oblik koje bi se moglo iskoristiti godinama kasnije: stvara pravo u trenutku kupnje, na koje proizvođač potom odgovara besplatno u roku od najviše mjesec dana. Posljedica je jednako komercijalna koliko i regulatorna: pitanje se mora postaviti tijekom prodajnog postupka, a odgovor se mora evidentirati. Uredba ne propisuje oblik zahtjeva, dokaz o slanju niti ishod zakašnjelog zahtjeva: to su pitanja koja ostaju predmet ugovora, pa ih je bolje tretirati kao takva nego pretpostavljati da su riješena.

Članak 10. stavak 7. zadnji podstavak zahtijeva da upute za uporabu, sigurnosne informacije i informacije iz Priloga III. budu pružene „na jeziku koji korisnici mogu lako razumjeti, a koji je odredila dotična država članica” te da budu jasne, razumljive i čitljive. Jezik stoga određuje država članica odredišta, a ne proizvođač ili kupoprodajni ugovor. Postoji samo jedna iznimka, u odjeljku 1.7.4. drugom podstavku Priloga III.: upute za održavanje namijenjene stručnom osoblju koje je ovlastio proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik mogu se dostaviti samo na jednom službenom jeziku Unije koji to osoblje razumije. Distributer usto provjerava ovu točku prije svakog stavljanja na raspolaganje na tržištu (članak 15. stavak 2. točka (c)).

Prilog III. odjeljak 1.7.4.2. točka 1. navodi njihov sadržaj od točke a) do točke x). Od a) do u): tvrtku i punu adresu proizvođača te, prema potrebi, njegova ovlaštenog zastupnika; oznaku stroja, osim serijskog broja; EU izjavu o sukladnosti ili internetsku adresu odnosno strojno čitljiv kod putem kojeg joj se može pristupiti; opći opis; crteže, dijagrame i objašnjenja potrebna za uporabu, održavanje i popravak; opis radnih mjesta; predviđenu uporabu; upozorenja o načinima na koje se stroj na temelju iskustva ne bi smio upotrebljavati; upute za montažu, ugradnju i spajanje; smanjenje buke i vibracija; puštanje u uporabu i, prema potrebi, osposobljavanje operatera; preostale rizike; zaštitne mjere koje korisnik mora poduzeti, uključujući osobnu zaštitnu opremu; značajke alata koji se mogu montirati; stabilnost; prijevoz, rukovanje i skladištenje, s navođenjem mase; postupak u slučaju nesreće ili kvara; podešavanje i održavanje; rezervne dijelove koji utječu na sigurnost; te vrijednosti emisije buke u zraku prema pragovima od 70 dB(A), 63 Pa i 80 dB(A). Odjeljak 1.7.4.1. dodaje dva načela sastavljanja: uzimanje u obzir razumno predvidive nepravilne uporabe i razine osposobljenosti koja se može očekivati od neprofesionalnih operatera.

Ne, a sporna točka može se provjeriti s tekstom članka u ruci. Jednokratno slanje ne ispunjava ni uvjet a) — pristup mora biti naveden na stroju — ni uvjet c) — upute moraju ostati dostupne na internetu tijekom očekivanog radnog vijeka i najmanje deset godina. Također ne omogućuje odgovor na pitanje koje nadležno tijelo ili vještak postavlja nakon nezgode: koja je točno verzija pratila ovaj stroj pri njegovu stavljanju na tržište? Upute su, naime, element tehničke dokumentacije: dio A točka (i) Priloga IV. zahtijeva da ona sadržava primjerak uputa za uporabu i informacija iz odjeljka 1.7.4. Tekst stoga ne zahtijeva tek datoteku, već trajnu točku pristupa s upravljanjem verzijama, čija se povijest može dokazati.

Nijedna. Članak 20. stavak 1. pridržava pretpostavku sukladnosti za proizvode koji su u skladu s usklađenim normama „na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije” na temelju mjerodavnog akta. Na dan 26. kolovoza 2026. stranica Komisije „Machinery” obuhvaća samo akte donesene na temelju Direktive 2006/42/EZ, a na EUR-Lexu nije pronađena nijedna provedbena odluka koja navodi norme na temelju Uredbe (EU) 2023/1230. Upućivanja na temelju Direktive danas se nalaze u Provedbenoj odluci (EU) 2023/1586 od 26. srpnja 2023., koja je stavila izvan snage Odluku (EU) 2019/436, izmijenjenoj šest puta — posljednji put Odlukom (EU) 2026/546 od 12. ožujka 2026., pročišćena verzija 02023D1586-20260515. U stručnom tisku kruži datum za prvi paket (kraj 2026.): to ne potječe od Komisije, i to izričito navodimo. Stranica s pregledom zahtjeva i normi prikazuje dvostruki status, normu po normu.

Ne kao automatska pretpostavka. Pretpostavka je vezana uz upućivanje objavljeno u Službenom listu na temelju primjenjivog akta (članak 20. stavak 1.); upućivanje objavljeno na temelju Direktive 2006/42/EZ, stavljene izvan snage od 20. siječnja 2027. člankom 51. stavkom 2., ne prenosi automatski svoj učinak na Uredbu. Tehnički ništa ne sprječava primjenu iste norme: dio A točka (f) Priloga IV. izričito predviđa slučaj u kojem usklađene norme nisu primijenjene ili su primijenjene samo djelomično te tada zahtijeva opis drugih primijenjenih tehničkih specifikacija radi ispunjavanja svakog od primjenjivih bitnih zahtjeva. Razlika između te dvije situacije nije pravna, već dokumentacijska: to je posao dokazivanja koji valja predvidjeti u vremenskom planu.

Verziju 2023. Provedbena odluka (EU) 2024/1329 od 13. svibnja 2024., objavljena u Službenom listu 15. svibnja 2024., u Prilog I. Odluci 2023/1586 umeće redak 66.a „EN ISO 13849-1:2023” i briše redak 66., koji je sadržavao verziju iz 2015. No njezin članak 3. propisuje da se to brisanje primjenjuje od 15. svibnja 2027.: obje verzije stoga danas postoje usporedo, a verzija iz 2015. prestaje stvarati pretpostavku sukladnosti 15. svibnja 2027., odnosno gotovo četiri mjeseca nakon početka primjene Uredbe. Sva dokumentacija koja još uvijek navodi verziju iz 2015. mora se revidirati prije tog datuma i nema razloga čekati jer je verzija koja je zamjenjuje objavljena još 2024.

Zato što nijedna verzija ove norme ne stvara pretpostavku sukladnosti od 19. rujna 2020. Provedbena odluka (EU) 2019/1863 od 6. studenoga 2019., objavljena u SL L 286 od 7. studenoga 2019., povukla je upućivanje na EN 61496-1:2013 s učinkom od tog datuma, iz izričito navedenog razloga što više ne ispunjava zahtjeve koje bi trebala obuhvaćati — i to bez zamjenske norme. Što se tiče verzije iz 2020., ona nikada nije bila objavljena: pretraživanje cijelog teksta u zbirnom popisu Komisije od 30. ožujka 2026. ne daje nikakav rezultat. Posljedica se rijetko sagledava do kraja: zaštitni uređaji namijenjeni otkrivanju prisutnosti osoba navedeni su u Prilogu I., dijelu B, točki 15., a modul A iz članka 25. stavka 3. točke (a) pretpostavlja projektiranje u skladu s usklađenim normama koje obuhvaćaju sve relevantne bitne zahtjeve. U nedostatku objavljene norme, put unutarnje kontrole zatvara se i treći podstavak istog stavka upućuje na EU ispitivanje tipa, modul H ili modul G.

Ne u svojem sadašnjem obliku. Članak 20. stavak 1. odnosi se na usklađene norme u smislu članka 3. točke 24. Uredbe, koji upućuje na članak 2. točku 1. podtočku (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012: tehnička specifikacija ne ulazi u tu kategoriju, a pretraživanje cijelog teksta za „15066” u zbirnom popisu Komisije od 30. ožujka 2026. ne daje nikakav rezultat. Ona ostaje korisno stanje tehnike koje kao takvo treba navesti u dokumentaciji, ali nikada kao temelj pretpostavke sukladnosti. Dok se čekaju objave na temelju Uredbe, postupak koji se zahtijeva jest onaj iz teksta: procjena rizika u skladu s Prilogom III., dijelom B; Prilog IV., dio A, točke (e) i (f) — točno navesti koje su norme primijenjene, u cijelosti ili djelomično, te koje druge tehničke specifikacije obuhvaćaju ostatak. Postoje dva ventila: članak 20. stavak 3. omogućuje Komisiji donošenje zajedničkih specifikacija putem provedbenih akata, koje stvaraju istu pretpostavku (stavak 6.); a članak 20. stavak 10., uveden Uredbom (EU) 2026/1744, omogućuje, kao prijelazno rješenje, oslanjanje na usklađene norme ili zajedničke specifikacije Uredbe o umjetnoj inteligenciji za visokorizične UI sustave. Usporedba Direktive i Uredbe donosi te razlike točku po točku.

Tijela za nadzor tržišta, u okviru Uredbe (EU) 2019/1020, na koju upućuje Uredba o strojevima. Članak 43. stavak 1. opisuje mehanizam: čim imaju dostatan razlog vjerovati da proizvod predstavlja rizik, provode ocjenjivanje tog proizvoda uzimajući u obzir sve relevantne zahtjeve iz ove Uredbe, te „Dotični gospodarski subjekti u tu svrhu prema potrebi surađuju”. Ako utvrde nesukladnost, bez odgode zahtijevaju od gospodarskog subjekta poduzimanje korektivnih mjera iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2019/1020 u roku koji je razmjeran prirodi rizika te o tome obavješćuju odgovarajuće prijavljeno tijelo. Ako se mjere ne poduzmu, članak 43. stavak 4. obvezuje ih da osiguraju povlačenje ili opoziv proizvoda, ili da zabrane ili ograniče njegovo stavljanje na raspolaganje na tržištu, te da osiguraju da javnost o tome bude bez odgode obaviještena.

Sve što dokazuje sukladnost, i ništa što nije u vezi s njom. Članak 10. stavak 10. za proizvođača, članak 13. stavak 9. za uvoznika i članak 15. stavak 6. za distributera sastavljeni su u gotovo identičnom obliku: na obrazloženi zahtjev nadležnog nacionalnog tijela gospodarski subjekt pruža sve potrebne informacije i dokumentaciju, u papirnatom ili digitalnom obliku, na jeziku koji to tijelo može lako razumjeti, te surađuje u svakoj radnji usmjerenoj na uklanjanje rizika. Tome se dodaju dokumenti koji se drže na raspolaganju deset godina (članak 10. stavak 3.), identifikacija dobavljača i kupaca koja se čuva deset godina (članak 19.) i — samo na obrazloženi zahtjev i samo ako je potrebno radi provjere sukladnosti sa zahtjevima iz Priloga III. — izvorni kod ili programska logika softvera povezanog sa sigurnošću (članak 10. stavak 3. druga rečenica i Prilog IV., dio A, točka (m)). Odjeljak 1.2.1. Priloga III. osim toga predviđa posebne evidencije, koje se mogu upotrijebiti isključivo za dokazivanje sukladnosti na obrazloženi zahtjev: evidenciju intervencija i verzija učitanog sigurnosnog softvera, omogućenu tijekom pet godina, za svaki kontrolni sustav; evidenciju podataka o donošenju odluka, koji se čuvaju godinu dana, za strojeve s ponašanjem koje se samo razvija.

Uredba ne utvrđuje nikakav novčani iznos i valja biti oprezan s brojkama koje kruže. Članak 50. stavak 1. zadužuje države članice da utvrde pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede koje počine gospodarski subjekti, a koje „učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće” i koje „mogu uključivati kaznene sankcije za teška kršenja”. Stavak 2., kako je ispravljen, određuje 20. listopada 2026. kao krajnji rok u kojem države članice moraju ta pravila priopćiti Komisiji: to je najraniji rok u rasporedu, prije samog početka primjene. Uz sankcije, članak 46. uređuje formalnu nesukladnost, koja se često prva utvrđuje: oznaka CE nije postavljena ili je postavljena protivno pravilima, identifikacijski broj prijavljenog tijela nedostaje, EU izjava nije sastavljena ili je nepravilno sastavljena, tehnička dokumentacija nije dostupna ili je nepotpuna, podaci iz članka 10. stavka 6. ili članka 13. stavka 3. nedostaju, lažni su ili nepotpuni. Država zahtijeva otklanjanje nesukladnosti; ako se situacija nastavi, ograničava ili zabranjuje stavljanje na raspolaganje na tržištu, ili osigurava opoziv ili povlačenje proizvoda (članak 46. stavak 3.).

Preklapaju se dva pravna režima, a njihovo miješanje skupo stoji. Što se tiče sukladnosti proizvoda, članak 21. stavak 4. je izričit: sastavljanjem EU izjave proizvođač preuzima odgovornost za sukladnost stroja. Članak 17. proširuje taj status na uvoznika ili distributera koji stavlja svoj zaštitni znak ili preinačuje proizvod, a članak 18. na osobu koja provodi znatnu preinaku. Što se tiče naknade štete, primjenjuje se Direktiva (EU) 2024/2853 od 23. listopada 2024. o odgovornosti za neispravne proizvode: stavlja izvan snage Direktivu 85/374/EEZ s učinkom od 9. prosinca 2026., što je ujedno i rok određen za njezino prenošenje (članci 21. i 22.), dok stara direktiva i dalje uređuje proizvode stavljene na tržište ili puštene u uporabu prije tog datuma. Njezin članak 8. stavak 1. odnosi se na proizvođača proizvoda, proizvođača komponente i, kada proizvođač ima poslovni nastan izvan Unije, na uvoznika, ovlaštenog zastupnika, a zatim na pružatelja usluga pripreme i otpreme; njezin članak 8. stavak 2. kao proizvođača tretira osobu koja znatno preinači proizvod izvan kontrole proizvođača i zatim ga ponovno stavlja na raspolaganje na tržištu. Ti se tekstovi tumače s odvjetnikom, s obzirom na činjenice svakog pojedinog slučaja: mi ne pružamo pravne savjete.

Tri skupine pitanja koje se s njom često miješaju. Ponajprije, uporaba na radu: obveze poslodavca vezane uz njegov strojni park — periodični pregledi, osposobljavanje operatera, održavanje u stanju sukladnosti — uređene su Direktivom 2009/104/EZ od 16. rujna 2009. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za sigurnost i zdravlje pri uporabi radne opreme radnika na radu te njezinim nacionalnim prijenosom, a ne ovom Uredbom; članak 5. osim toga izričito pridržava pravo državama članicama da utvrde zahtjeve za postavljanje i uporabu, pod uvjetom da se time ne dopušta preinaka stroja na način koji nije kompatibilan s Uredbom. Drugo, isključeni proizvodi, navedeni u članku 2. stavku 2. Naposljetku, ostatak sukladnosti: stroj često podliježe i drugim aktima Unije, što članak 21. stavak 3. uzima u obzir propisujući jedinstvenu EU izjavu koja navodi sve primjenjive akte. Sama sukladnost nikada se ne može prenijeti. Sukladnost je u nadležnosti proizvođača. Uvoznik preuzima obveze iz članka 13.: na tržište stavlja samo sukladan stroj te provjerava je li proveden postupak ocjenjivanja i postoji li tehnička dokumentacija. Sam postaje proizvođač u slučajevima iz članka 17. Naša je uloga pomoć pri izradi dokumentacije, a ne zamjena.